Plaća i primici radnika na temelju radnog odnosa ⇒

Radni odnos se zasniva ugovorom o radu.

To je ugovorni odnos koji se zasniva dvostrano obveznim ugovorom, kao rezultatom suglasnosti volja ugovornih strana (radnika i poslodavca) o bitnim sastojcima ugovora o radu.

Između ostalih, to je podatak o bruto plaći, uključujući bruto iznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodacima te ostalim primicima za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo, uz mogućnost da se umjesto navedenog podatka uputi na neki drugi izvor prava, odnosno na neki zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja.

Mišljenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da li će se određeno pravo koje radnik ostvaruje smatrati ostalim primitkom koji je dio plaće radnika ili će se smatrati primitkom kojeg radnik ostvaruje temeljem radnog odnosa.

Primici radnika

Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) plaća je definirana kao primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu.

Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Plaća se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka te ostalih primitaka.

Zakonom o radu su definirani i primici radnika na temelju radnog odnosa, koji su po svom obilježju materijalno pravo iz radnog odnosa ili predstavljaju naknadu troška radnika, a koji se uređuju kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca te ugovorom o radu.

Primici radnika na temelju radnog odnosa se ne smatraju plaćom.

Pritom, kriterij oporezivosti odnosno neoporezivosti nekog primitka nije relevantan u kontekstu definicija Zakona o radu.

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

Dodaci na plaću

Dodatkom na plaću, između ostalog, može se smatrati i primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika (tzv. stimulacija), pri čemu takav dodatak mora odgovarati gore navedenoj definiciji plaće koja zahtijeva kumulativno ispunjenje oba kriterija, tj. i da se radi o primitku za obavljeni rad, i da se radi o primitku za određeni mjesec.

S druge strane, prigodna nagrada (tzv. bonus) mogla bi biti primitak isplaćen radniku za obavljeni rad, međutim nedostaje joj ispunjenje kriterija redovitosti isplate, zbog čega se neće smatrati plaćom.

Slijedom navedenog, nagrada za radne rezultate će se smatrati plaćom, i to dodatkom definiranim odredbom članka 90. stavka 4. Zakona o radu ako je ispunjen kriterij redovitosti isplate takvog materijalnog prava.

Odnosno, ako nagrada za radne rezultate ispunjava kriterij redovitosti na način kako je prethodno navedeno, odnosno isplaćuje se jednako kako se isplaćuje plaća, odgovarat će definiciji plaće iz članka 90. Zakona o radu.

Međutim, ako ne ispunjava kriterij redovitosti na prethodno navedeni način (primjerice, isplaćuje se početkom jedne kalendarske godine za uspješnost u radu u prethodnoj kalendarskoj godini), može se tretirati kao materijalno pravo u vezi s radom iz čl. 90.a Zakona o radu.

Ostali primici radnika, u smislu odredaba Zakona o radu, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi, na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

Dakle, u smislu Zakona o radu, uporaba službenog automobila u privatne svrhe smatrat će se ostalim primitkom radnika, kada je ugovoreno odnosno utvrđeno da isto predstavlja primitak radnika za obavljeni rad u određenom mjesecu.

U tom slučaju plaća u naravi može biti dio plaće (ostali primitak).

S druge strane, ako bi poslodavac želio uporabu službenog automobila u privatne svrhe tretirati kao pogodnost do opoziva (dakle, pogodnost koju poslodavac povremeno daje), na taj način će oblikovati ponudu za sklapanje ugovora o radu, odnosno utvrditi pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca.

Tada bi korištenje automobila u privatne svrhe odgovaralo definiciji iz članka 90.a Zakona o radu.

Zaključno

Drugim riječima, da li će se određeno pravo koje radnik ostvaruje smatrati ostalim primitkom koji je dio plaće radnika ili će se smatrati primitkom kojeg radnik ostvaruje temeljem radnog odnosa ovisi o karakteru isplate takvog prava, odnosno o činjenici da li se radniku isplaćuje za obavljeni rad u određenom mjesecu te ovisi o tome na koji način je definirano nekim od Zakonom navedenih izvora prava.

Izvor: Mišljenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike

Ne propustite dvodnevnu edukaciju:

Plaća i naknade plaće – ugovaranje, isplata i obračun

Zagreb, 6. i 7. lipanj 2024. (četvrtak i petak), Hotel International