Kako postupiti u slučaju povećanja obujma posla? ⇒


Zapošljavanje

Obzirom na nedostatak radne snage kojem sve češće svjedočimo u zadnje vrijeme, pred poslodavce u Republici Hrvatskoj se često postavlja pitanje kako riješiti problem radne snage u slučaju povećanja obujma posla, novim zapošljavanjem, ili uređivanjem radnog vremena u okvirima Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19).

Novo zapošljavanje ili uređivanje radnog vremena prema Zakonu o radu

 Što se tiče novog zapošljavanja, ako je povećanje obujma posla privremeno, poslodavci imaju dvije mogućnosti:

  • sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme,
  • sklapanje ugovora o radu za dopunski rad s radnikom koji radi kod drugog poslodavca puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, ili kod više poslodavaca na nepuno radno vrijeme do ukupno 40 sati tjedno.

Ako se poslodavac odluči na sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, na raspolaganju su mu dvije mogućnosti:

  • ako sklapa prvi ugovor o radu na određeno vrijeme sa radnikom, poslodavac nije ograničen vremenom trajanja tog ugovora na 3 godine, što znači da takav ugovor može trajati i dulje i u tom ugovoru nije dužan navesti objektivni razlog za njegovo sklapanje;
  • ako sklapa ugovor radu s radnikom na određeno vrijeme kraće od 3 godine, ili s radnikom koji je već bio zaposlen kod njega, u ugovoru obavezno mora navesti objektivni razlog za njegovo sklapanje i takvi uzastopni ugovori na određeno vrijeme mogu bez prekida trajati najduže 3 godine.

U svakom slučaju, poslodavac bi u ugovoru morao navesti da se taj ugovor može redovito otkazati, jer u slučaju da to ne navede, ugovor o radu na određeno vrijeme uopće se ne može redovito otkazati!


Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«


S druge strane, poslodavac može rješenje za svoje probleme potražiti i drukčijim uređenjem radnog vremena radnika.

U tom slučaju poslodavcu na raspolaganju stoje sljedeće mogućnosti:

  • određivanje prekovremenog rada sukladno čl. 65. Zakona o radu, s time da pri tome poslodavac mora voditi računa o razlozima koji su ovim zakonom predviđeni za uvođenje prekovremenog rada – prekovremeni rad se može uvesti samo u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, pri čemu je potreban pisani zahtjev poslodavca za prekovremenim radom, a i njegovo trajanje je ograničeno tako da radnik može s prekovremenim radom raditi najduže 50 sati tjedno, ili 180 sati godišnje, odnosno 250 sati godišnje ako je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom – ističemo kako je prekovremeni rad potrebno uvećano platiti u postotku određenom ugovorom o radu, pravilnikom o radu, ili kolektivnim ugovorom;
  • određivanje nejednakog rasporeda radnog vremena sukladno čl. 66. Zakona o radu – to je moguće ako je ugovorom o radu predviđeno da poslodavac sam utvrđuje raspored radnog vremena pisanom odlukom – poslodavac mora donijeti pisanu odluku o nejednakom rasporedu radnog vremena u trajanju od mjesec dana do godine dana – odluka se mora dostaviti radniku 7 dana unaprijed – taj rad se ne plaća povećano – radnik može raditi najduže 50 sati tjedno računajući i prekovremeni rad, a ako je tako predviđeno kolektivnim ugovorom i do 60 sati tjedno računajući i prekovremeni rad – pri tome u svakom razdoblju od 4 uzastopna mjeseca (ili najduže 6 mjeseci ako je tako određeno kolektivnim ugovorom), radnik ne smije raditi duže od prosječno 48 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad;
  • određivanje preraspodjele radnog vremena sukladno čl. 67. Zakona o radu – trajanje preraspodjele je ograničeno na 12 mjeseci tijekom čega radnik jedno vrijeme radi duže, a jedno vrijeme kraće od njegovog radnog vremena, bez uvećanja plaće – ako mogućnost preraspodjele nije predviđena ugovorom, kolektivnim ugovorom, ili sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac utvrđuje plan preraspodjele radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodjelu koji dostavlja inspektoru rada – ako je radno vrijeme preraspodijeljeno ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena uključujući i prekovremeni rad ne smije biti duže od 48 sati tjedno – rad u preraspodjeli može trajati i do 56 sati tjedno, ili 60 sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski, ali samo ako je tako predviđeno kolektivnim ugovorom i ako je radnik dostavio poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

Poslodavci moraju proučiti i druge uvjete propisane navedenim odredbama čl. 65. – 67. Zakona o radu.

Sviđa vam se članak? Podijelite ga na društvenim mrežama ?

Nadolazeći seminari

Nove objave

Ako želite primati novosti i biti pravovremeno obaviješteni o aktualnim seminarima, prijavite se na naš newsletter

    Prijavom na newsletter suglasna/an sam da me seminar.hr obavještava putem e-maila o novostima, proizvodima i uslugama iz naše ponude.