Pravo radnika na neplaćeni dopust ⇒

Neplaćeni dopust

Odredbom članka 87. stavka 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) propisana je mogućnost da poslodavac radniku na njegov zahtjev odobri neplaćeni dopust za koje vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.

Zakon ne navodi razloge zbog kojih poslodavac može odobriti neplaćeni dopust, kao niti vremensko ograničenje trajanja dopusta, već je navedeno prepušteno odluci poslodavca, odnosno dogovoru između poslodavca i radnika.

Radni odnos za vrijeme neplaćenog dopusta

Za vrijeme neplaćenog dopusta radni odnos se ne prekida, već prava i obveze iz radnog odnosa miruju, ako zakonom nije drugačije određeno.

To konkretno znači da se sadržaj radnog odnosa faktično ne ostvaruje, odnosno da se za vrijeme trajanja dopusta ne mogu stjecati ni prava ni obveze iz radnog odnosa.

Međutim, za vrijeme dopusta zadržavaju se postojeća prava i obveze iz vremena koje je prethodilo dopustu te se ista nastavljaju nakon isteka dopusta.

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

Doprinosi za mirovinsko osiguranje

Ako radnik koristi neplaćeni dopust, poslodavac može odjaviti radnika iz sustava obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, bez obzira na duljinu trajanja dopusta.

U tom slučaju, radnik može sam uplaćivati doprinose za mirovinsko osiguranje koristeći institut produženog mirovinskog osiguranja sukladno propisima iz područja mirovinskog osiguranja, a status osigurane osobe u sustavu zdravstvenog osiguranja može steći sukladno propisima iz područja zdravstvenog osiguranja.

Bez obzira o kojoj se vrsti neplaćenog dopusta radi, radnik ne može za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta, odnosno mirovanja radnog odnosa sklapati dodatne ugovore o radu s drugim poslodavcima, jer se to protivi prirodi toga instituta.

Posebne vrste neplaćenog dopusta

S druge strane, u okviru instituta neplaćenog dopusta, člankom 87. stavkom 3. Zakona o radu, koji se primjenjuje od 1.1.2023., propisano je pravo radnika na neplaćeni dopust u svrhu pružanja osobne skrbi, kao posebne vrste neplaćenog dopusta u ukupnom trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi članu uže obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu i koja joj je potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga.

U tom posebnom slučaju, Zakonom o radu je propisano, da tijekom razdoblja korištenja prava na pružanje osobne skrbi poslodavac ne smije radnika koji se koristi tim pravom odjaviti iz obveznih osiguranja prema propisima o obveznim osiguranjima.

Izvor: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (mrosp.gov.hr)