Oblik punomoći kao ovlaštenje za zastupanje ⇒


Zakonom o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: Zakon) propisana su pravila koja se odnose na davanje punomoći.

Sklapanje ugovora putem punomoći

U poslovnoj praksi često se događa da određene pravne radnje, uključujući i sklapanje ugovora, osoba koja je ovlaštena za zastupanje neke pravne osobe, ili poduzetnika, povjeri davanjem punomoći nekoj drugoj fizičkoj osobi. U ovom slučaju se ovlaštenje za sklapanje pravnog posla, uključujući i sklapanje ugovora, temelji na očitovanju volje osobe koja je inače ovlaštena za zastupanje, odnosno temelji se na punomoći.

Ugovor kojeg je punomoćnik sklopio u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja određenih punomoći obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. Punomoćnik mora obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

U slučaju da zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje. Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno. Pri tome treba istaknuti kako je Zakonom određeno da ovo odobrenje ima povratni učinak, osim ako ugovorne strane u samom ugovoru nisu odredile drukčije.

Međutim, ako druga ugovorna strana nije znala niti morala znati za preko­račenje ovlaštenja, može odmah nakon saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru očituje, izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom. Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja.

Sklapanje ugovora od strane neovlaštene osobe

Zakonom je propisano kako ugovor kojeg je neka osoba sklopila kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Pri tome, strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor.

Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen. Ugovorna strana s kojom je ugovor sklopljen koja u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora, može u tom slučaju od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete.

Punomoć je, znači, ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoći­telj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Postojanje i opseg punomoći nezavisni su od pravnog odnosa temeljem kojega je punomoć dana. Opunomoćenik može biti fizička i pravna osoba (npr. odvjetnički ured, računovodstveni ured). 

Davanje i obvezatan oblik punomoći

Ako je zakonom za neki ugovor propisan obvezatni oblik, u tom obliku mora biti sastavljena i punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla. Tako npr. kako ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti sklopljen u obliku javnobilježničke isprave, tako i punomoć za njegovo sklapanje mora biti sklopljena u istom obliku. U svakom slučaju punomoć bi trebala biti u pisanom obliku iz razloga pravne sigurnosti opunomoćitelja, punomoćnika, ali i trećih osoba koje mogu tražiti da im se opunomoćitelj legitimira s pisanom punomoći, koja, podsjećamo, svakako mora biti sastavljena u obliku propisanom za određeni posao, ako je tako predviđeno propisima.

TELEFONSKI SAVJETNIK – Vaš prvi izbor!

Neograničen broj poziva – pravno i računovodstveno (porezno) područje » više «

Opseg ovlaštenja iz punomoći

Zakonom je propisano kako opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Pri tome, opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje.

S druge strane, posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on spada, putem specijalne punomoći. Zakonom je izričito određeno kako opunomoćenik ne može bez posebnog ovlaštenja za sva­ki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, a ni odreći se nekog prava bez naknade.

Mogućnost opoziva i sužavanja punomoći

Opunomoćitelj može po svojoj volji suziti, ili opozvati punomoć, čak i ako se ugovorom odrekao toga prava. Pri tome se opoziv i sužavanje svake punomoći može učiniti u bilo kojem obliku. Ako je opozivom ili sužavanjem punomoći povrijeđen ugovor o nalogu ili ugovor o djelu ili neki drugi ugovor, opuno­mo­ćenik ima pravo na naknadu time nastale štete.

Međutim, opoziv punomoći te njezino sužavanje nema učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom, ili obavila drugi pravni posao, a nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, odnosno sužena. U tom slučaju opunomoćitelj ima pravo zahtijevati od opunomoćenika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, osim kad opunomoćenik nije znao ni morao znati za opoziv, odnosno sužavanje punomoći. Isto vrijedi i u ostalim slučajevima prestanka punomoći.

Drugi slučajevi prestanka punomoći

Punomoć prestaje prestankom pravne osobe kao opuno­mo­ćenika ako zakonom nije drukčije određeno. Osim toga, punomoć prestaje smrću opunomoćenika. Također, punomoć prestaje prestankom pravne osobe, odnosno smrću osobe koja ju je dala, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljednike ili ako punomoć vrijedi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na pravnu narav posla.

U praksi se punomoć javlja u različitim oblicima. Ono što je važno prilikom sastavljanja punomoći jest da ona sadrži barem sljedeće elemente:

  • ime, prezime, OIB, prebivalište fizičke osobe opunomoćitelja i/ili opunomoćenika,
  • naziv, OIB, sjedište pravne osobe opunomoćitelja i/ili opunomoćenika,
  • vrstu posla za koju je punomoć dana (npr. sklapanje ugovora o kupoprodaji),
  • bitne elemente pravnog posla za koji se punomoć daje (npr. kod ugovora o kupoprodaji to je predmet ugovora, cijena, rok isporuke i sl.),
  • do kada punomoć vrijedi.

Punomoć može sadržavati i druge potrebne elemente.

Jedan od mogućih primjera punomoći:

P U N O M O Ć

Ja (ime i prezime), OIB ____________ iz (adresa prebivališta), dajem punomoć svojoj kćerci (ime i prezime), OIB _____________ iz (adresa prebivališta) da u moje ime i za moj račun:

– (precizno navesti predmet punomoći: _________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________).

Ova punomoć se ne može prenijeti na drugu osobu.

(Alternativno: Suglasan sam da u slučaju njegove spriječenosti opunomoćenika za izvršenje predmetnog posla iz ove punomoći mijenja osoba koju on sam odredi).

Ova punomoć vrijedi do (navesti datum).

(Alternativno: Ova punomoć daje se bez ograničenja vremenskog roka).

U (navesti mjesto i datum davanja punomoći)

Opunomoćitelj
(ime i prezime)

Kako smo naveli, postoje i drugi oblici punomoći pa tako npr. odvjetnici koriste određen oblik punomoći, a i javna te upravna tijela često objavljuju na mrežnim stranicama svoje oblike punomoći za pojedine poslove.

» Sve naše aktualne seminare i edukacije pratite OVDJE

Ako želite primati novosti i biti pravovremeno obaviješteni o aktualnim seminarima, prijavite se na naš newsletter

    Prijavom na newsletter suglasna/an sam da me seminar.hr obavještava putem e-maila o novostima, proizvodima i uslugama iz naše ponude.