Sklapanje predugovora u praksi ⇒

Prema definiciji iz čl. 268. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

Institut predugovora se obično u poslovnoj praksi koristi kada ugovorne strane žele sklopiti ugovor, ali im iz nekog razloga ne odgovara da to bude odmah, nego tek nakon proteka određenog vremena.

Zakonom o obveznim odnosima je predviđeno kako predugovor obvezuje samo ako sadrži bitne sastojke ugovora. Ako se na primjer radi o ugovoru o kupoprodaji nekretnine, predugovor mora sadržavati podatke o ugovornim stranama, predmetu ugovora (oznaka nekretnine) i cijeni.

Kupoprodaja nekretnina

Predugovor se često u praksi koristi kod kupoprodaje nekretnina.

U takvim se slučajevima obično predugovor sklapa jer kupac ne može odmah osigurati sredstva za kupnju nekretnine, nego tek nakon što mu banka odobri kredit, ali se želi osigurati da prodavatelj u određenom vremenskom roku koji je kupcu temeljem predugovora na raspolaganju za osiguranje kreditnog zaduženja kod banke predmetnu nekretninu ne proda drugome kupcu.

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

Zakonski propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora.

To bi značilo kako kod sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnine, taj predugovor obavezno morao biti sklopljen u pisanom obliku i solemniziran kod javnog bilježnika, jer takav oblik sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine pretpostavlja poseban propis, odnosno Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Sklapanje glavnog ugovora 

Predugovor ne mora sadržavati rok za sklapanje glavnog ugovora, ali se preporučuje ugovornim stranama da radi izbjegavanja kasnijih nesporazuma u predugovor unesu rok za sklapanje glavnog ugovora.

U slučaju kada nakon sklapanja predugovora jedna od ugovornih strana odbija sklopiti glavni ugovor, druga ugovorna strana se može zahtjevom obratiti sudu koji će odrediti rok u kojem se strana koja odbija sklopiti glavni ugovor to mora učiniti.

Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok u ugovoru nije predviđen, onda od dana kada je prema prirodi i okolnostima posla ugovor trebao biti sklopljen.

Zakonom o obveznim odnosima je predviđena situacija kada predugovor neće obvezivati, a to su slučajevi ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

Radi se o primjeni pravila iz Zakona o obveznim odnosima o pravu na raskid ugovora radi promijenjenih okolnosti.

O raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti pročitajte više u tekstu: Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti