Službeni put u inozemstvo ⇒

---

Prenosimo mišljenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike o primjeni Zakona o radu, a u slučaju upućivanju radnika u inozemstvo i mogućem službenom putu.

Službenim putovanjem smatra se ono putovanje koje traje kraće od četiri uzastopna tjedna, na koje poslodavac upućuje radnika radi obavljanja poslova radnog mjesta radnika sukladno djelatnosti poslodavca.

Rad u inozemstvu

U skladu sa člankom 18. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), poslodavac može, u okviru privremenog i povremenog prekograničnog pružanja usluga, na ograničeno vrijeme svog radnika uputiti na rad u inozemstvo radi obavljanja ugovorenih poslova.

Obveze poslodavca se razlikuju ovisno o trajanju upućivanja, odnosno o tome traje li isto duže od četiri uzastopna tjedna ili kraće.

Ako traje duže, poslodavac s radnikom mora imati sklopljen pisani ugovor o radu s dodatnim podacima, a ako traje kraće, samo pisanu informaciju o istima.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Službeno putovanje

Iako Zakonom o radu nije definirano što se smatra službenim putovanjem, uzimajući u obzir obvezni sadržaj ugovora o radu radnika koji se upućuje na rad u inozemstvo u trajanju dužem od četiri uzastopna tjedna, mišljenja smo da se službenim putovanjem smatra ono putovanje koje traje kraće od četiri uzastopna tjedna, na koje poslodavac upućuje radnika radi obavljanja poslova radnog mjesta radnika sukladno djelatnosti poslodavca.

Pri tome, prije odlaska radnika na službeni put, poslodavac mu je dužan dati putni nalog čiji je sadržaj propisan Pravilnikom o porezu na dohodak.

Budući da se obveze poslodavca razlikuju ovisno o trajanju rada radnika u inozemstvu, poslodavac mora prethodno voditi računa da li se kod pojedinog upućivanja radi o službenom putu.

Izvor: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Službeno putovanje – troškovi ⇒

---

Naknada materijalnih troškova

Pravo radnika na naknadu materijalnih troškova koji su nastali na službenom putovanju nije definirano Zakonom o radu.

Radnik koji je na službenom putu ima pravo na dnevnicu i naknadu troškova nastalih na službenom putovanju.

Troškovi koji su nastali na službenom putovanju uređuju odredbe kolektivnih ugovora, pravilnika o radu, ugovora o radu ili nekog drugog akta poslodavca.

Uvjeti i iznosi po kojima se dnevnice i drugi troškovi nastali na službenom putu mogu radnicima isplatiti neoporezivo utvrđeni su Zakonom o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na dohodak.

Putovanje u inozemstvo

Iznosi i uvjeti za isplatu dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo uređuju odredbe Uredbe o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove (NN, br. 50/92 i 73/93), kao i Odluke o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna (NN, br. 8/06).

Poslodavac može svojim internim aktom, ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom odrediti isplatu dnevnice i u većem iznosu od propisanih poreznim propisima, ali onda je razlika od porezno dopustive svote za isplatu do isplaćene svote, plaća radnika.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Neoporezive isplate

U članku 7. stavku 2. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20 i 74/20) navodi se kako se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, odnosno poslodavci neoporezivo mogu isplatiti slijedeće:

Svi putni troškovi obračunavaju se na temelju putnog naloga i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava kao dokaza obračunatih izdataka na putovanju, kao i drugih podataka navedenih na putnom nalogu.