Oprema i zaštita od požara – obveze poslodavca ⇒

---

Sustav zaštite od požara detaljno je uređen Zakonom o zaštiti od požara (NN, br. 92/10; dalje u tekstu: Zakon).

Odredbama Zakona nije jasno razdijeljen pojam opreme od pojma sredstva za zaštitu od požara i u stručnoj literaturi definicije ovih pojmova često imaju zajedničke elemente.

Obveze poslodavca u vezi opreme

Odredbama Zakona (čl. 10.) propisano je kako su vlasnici, odnosno korisnici građevina i drugih nekretnina te prostora, znači i poslodavci, odnosno upravitelji zgrada dužni:

• osigurati provedbu mjera propisanih Zakonom te drugim propisima, planovima, aktima i odlukama iz zaštite od požara na njihovom području i/ili vlasništvu;
• poduzimati mjere za smanjenje opasnosti od nastanka i širenja požara, kao i mjera za unapređenje stanja zaštite od požara na svom vlasništvu uzimajući u obzir ugroženost i stanje zaštite od požara;
• posjedovati vozila, uređaje, opremu, alat i sredstva za dojavu, gašenje i sprječavanje širenja požara na svom vlasništvu, odnosno na svom području u količinama, vrsti i na mjestima kako je utvrđeno posebnim propisima te procjenama i planovima zaštite od požara.

Osobe koje imaju posebne ovlasti i odgovornosti u pravnim osobama (direktori, druge osobe ovlaštene zakonom i drugim propisima, ili pravilima društva) odgovorne su, u svom djelokrugu, za provedbu navedenih obveza.

Vatrogasni aparati postavljaju se na uočljivim i lako dostupnim mjestima, u blizini mogućeg izbijanja požara, a kod prijenosnih aparata ručka za nošenje ne smije biti na visini većoj od 1,5 metara od tla.

Vrste opreme

U praksi postoji različita oprema za zaštitu od požara, a vrsta opreme koju moraju imati poslodavci ovisi o djelatnosti koju obavljaju.

Poslodavci u najvećem broju slučajeva moraju imati uobičajenu opremu za zaštitu od požara, kao što su vatrogasni aparati i hidranti.

Sve navedene sustave potrebno je ispitivati barem jednom godišnje, ako nije drukčije propisano.

Poslodavci koji u svojim prostorima, u radnim procesima, ili samo za zagrijavanje vode, koriste plin, također moraju provoditi redovita ispitivanja plinske instalacije i plinskih trošila.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Vatrogasni aparati

Svaki poslodavac mora imati vatrogasni aparat. Glavna obveza većine poslodavaca u praksi je da osiguraju dovoljan broj vatrogasnih aparata i hidranata, ovisno o djelatnosti koju obavljaju.

Odredbama Pravilnika o vatrogasnim aparatima (NN, br. 101/11 i 74/13; dalje u tekstu: Pravilnik), vatrogasni aparat je definiran kao:

• prijenosni vatrogasni aparat (koji je konstruiran za ručno prenošenje i korištenje i koji u pogonskom stanju sa sredstvom za gašenje ima masu od najviše 20 kg), ili;
• prijevozni vatrogasni aparat (koji sadrži sredstvo za gašenje požara koje se pod tlakom izbacuje iz spremnika aparata).

Različite vrste požara gase se različitim vrstama vatrogasnih aparata, pa poslodavci moraju voditi računa o tome da nabave aparat koji odgovara posebnim rizicima od požara koji se kod njih javljaju.

Održavanje vatrogasnih aparata

Održavanje vatrogasnih aparata obavlja se kroz redovni pregled i periodični pregled.

Redovni pregled može obavljati vlasnik odnosno korisnik, znači i poslodavac, prema uputi proizvođača, najmanje jednom u tri mjeseca.

U čl. 6. Pravilnika određeno je što obuhvaća redovni pregled vatrogasnog aparata. O redovnom pregledu vatrogasnih aparata vlasnik, odnosno korisnik, ili poslodavac, dužan je voditi evidenciju.

Periodični pregled obavlja se najmanje jedanput godišnje, a obavlja ga u pravilu serviser koji posjeduje ovlaštenje proizvođača, ili ovlaštenog zastupnika vatrogasnih aparata za obavljanje poslova održavanja.

Koordinator zaštite na radu – obveza imenovanja ⇒

---

Koordinator zaštite na radu

U nastavku prenosimo mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava (od 5. ožujka 2019. godine) kod tumačenja čl. 73. st. 4. Zakona o zaštiti na radu, a radi se o obvezi imenovanja koordinatora zaštite na radu:

„Povodom upita o obvezi imenovanja koordinatora zaštite na radu kada na gradilištu za glavnog izvođača radove izvode podizvođači, kooperanti i druge osobe koje su u ugovornom odnosu s glavnim izvođačem, dajemo sljedeće mišljenje.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Odredbom čl. 73. st. 4. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov., br. 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) propisano je da investitor, vlasnik građevine, koncesionar ili druga osoba za koju se izrađuje glavni projekt, mora imenovati jednog ili više koordinatora zaštite na radu tijekom izrade projekta i tijekom građenja kada radove izvodi ili je predviđeno da ih izvode dva ili više izvođača.

Uvažavajući navedeno, ako glavni izvođač radova za pojedine radove angažira podizvođače (kooperante), u konačnici je riječ o gradilištu na kojem radove izvodi više izvođača te postoji obveza investitora, vlasnika građevine, koncesionara ili drugih osoba za koje se izrađuje glavni projekt, da imenuju koordinatora zaštite na radu“.

Novi Pravilnik o uporabi osobne zaštitne opreme ⇒

---

U Narodnim novinama br. 5/21 objavljen je novi Pravilnik o uporabi osobne zaštitne opreme (Pravilnik), kojim se propisuju obveze poslodavca i minimalni zahtjevi za osobnu zaštitnu opremu koju radnici koriste na radu pri obavljanju pojedinih poslova, a stupa na snagu 28. siječnja 2021. godine.

Osobna zaštitna oprema je sva oprema koju radnik nosi, drži ili na bilo koji drugi način koristi na radu pri obavljanju poslova, tako da ga štiti od jednog ili više izvora opasnosti, odnosno štetnosti koji bi mogli ugroziti njegovu sigurnost i zdravlje.

Kada radnik zbog više rizika kojima je izložen mora koristiti različitu osobnu zaštitnu opremu, poslodavac mora osigurati takvu opremu koja je međusobno prilagodljiva a da pri tome još uvijek djelotvorno štiti radnika od rizika kojima je izložen na radu.

Zahtjevi i način uporabe

Poslodavac osigurava radnicima osobnu zaštitnu opremu koja mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

1. da je projektirana i proizvedena u skladu s bitnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima i pravilima za slobodno kretanje na tržištu
2. da je namjenski izrađena za zaštitu od očekivanih rizika i da njena uporaba ne uzrokuje daljnje rizike za sigurnost i zdravlje radnika
3. da odgovara postojećim uvjetima na mjestu rada
4. da odgovara ergonomskim potrebama i zdravstvenom stanju radnika
5. da je izrađena i oblikovana na način da je radnik može pravilno prilagoditi na jednostavan način.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Način uporabe osobne zaštitne opreme, a naročito učestalost njene uporabe određuje se na temelju razine rizika, učestalosti izloženosti riziku, uvjeta na mjestu rada i prilagodbe osobne zaštitne opreme specifičnostima na mjestu rada, opreme i uvjeta u kojima radnik istu mora koristiti na mjestu rada.

Poslodavac mora:

• na vlastiti trošak radnicima osigurati ispravnu osobnu zaštitnu opremu,
• provoditi postupke održavanja, popravaka i zamjene osobne zaštitne opreme,
• osigurati zadovoljavajuće higijensko stanje opreme,
• osigurati i staviti na raspolaganje radnicima tehničke upute te upute za uporabu osobne zaštitne opreme,
• osigurati povjerenicima radnika za zaštitu na radu sve informacije koje se odnose na sigurnost i zdravlje na mjestima rada na kojima se koristi osobna zaštitna oprema,
• obavještavati povjerenike radnika za zaštitu na radu o svim mjerama koje provodi u vezi s uporabom osobne zaštitne opreme,
• pravovremeno i prethodno obavijestiti radnika o rizicima od kojih ga štite dodijeljena osobna zaštitna oprema,
• osigurati da radnici namjenski koriste osobnu zaštitnu opremu i u skladu s preuzetim uputama koje im moraju biti razumljive.

Pravilnik sadrži i priloge I. (rizici povezani s dijelovima tijela koji se štite osobnom zaštitnom opremom), II. (nepotpuni popis vrsta osobne zaštitne opreme s obzirom na rizike od kojih pružaju zaštitu) i III. (nepotpuni popis aktivnosti i sektora aktivnosti koji mogu zahtijevati uporabu osobne zaštitne opreme).

Polaganje stručnog ispita za zaštitu od požara ⇒

---

Sustav zaštite od požara

Sustav zaštite od požara u Republici Hrvatskoj uređuje se Zakonom o zaštiti od požara (NN, br. 92/10; dalje u tekstu: Zakon).

Taj sustav podrazumijeva planiranje zaštite od požara, propisivanje mjera zaštite od požara u građevinama, ustrojavanje subjekata zaštite od požara, provedbu mjera zaštite od požara, financiranje zaštite od požara te osposobljavanje i ovlašćivanje za obavljanje poslova zaštite od požara, sa svrhom zaštite života, zdravlja i sigurnosti ljudi i životinja te sigurnosti materijalnih dobara, okoliša i prirode od požara, uz društveno i gospodarski prihvatljiv požarni rizik.

U skladu sa zakonskim odredbama, radi zaštite od požara, poduzimaju se organizacijske, tehničke i druge mjere i radnje za:

• otklanjanje opasnosti od nastanka požara
• rano otkrivanje, obavješćivanje te sprječavanje širenja i učinkovito gašenje požara
• sigurno spašavanje ljudi i životinja ugroženih požarom
• sprječavanje i smanjenje štetnih posljedica požara
• utvrđivanje uzroka nastanka požara te otklanjanje njegovih posljedica.

Zakonom je istaknuto kako je zaštita od požara od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Radi toga su sve fizičke i pravne osobe, tijela državne vlasti te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne provoditi mjere zaštite od požara utvrđene Zakonom i podzakonskim propisima, planovima i procjenama ugroženosti od požara, odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim općim aktima iz područja zaštite od požara.

Obveze vlasnika, korisnika građevina i drugih nekretnina

Kako to proizlazi iz zakonskih odredbi, vlasnici, odnosno korisnici građevina i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada, dužni su:

• osigurati provedbu mjera određenih Zakonom, podzakonskim propisima te drugim propisima, planovima, aktima i odlukama iz zaštite od požara na njihovu području i/ili vlasništvu
• poduzimati mjere za smanjenje opasnosti od nastanka i širenja požara, kao i mjera za unaprjeđenje stanja zaštite od požara na svojemu vlasništvu, uzimajući u obzir ugroženost i stanje zaštite od požara
• posjedovati vozila, uređaje, opremu, alat i sredstva za dojavu, gašenje i sprječavanje širenja požara na svojemu vlasništvu, odnosno na svojem području u količinama, vrsti i na mjestima kako je utvrđeno posebnim propisima te procjenama i planovima zaštite od požara.

U čl. 20. Zakona dalje se konkretiziraju navedene načelne obveze vlasnika, odnosno korisnika građevina i drugih nekretnina te prostora.

Osnovni korak u određivanju mjera zaštite od požara jest izrada procjene ugroženosti.

Procjena ugroženosti zapravo je postupak utvrđivanja razine ugroženosti od požara i/ili tehnološke eksplozije i zaštitnih mjera, u skladu s odredbama Pravilnika o izradi procjene ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije (NN, br. 35/94, 110/05 i 28/10).

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Opseg obveza koje se nameću vlasnicima i drugim korisnicima nekretnina, mjere zaštite od požara, kao i obveza polaganja stručnog ispita iz područja zaštite od požara ovise, među ostalim, o kategorizaciji građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina u prostoru od ugroženosti od požara.

Ta kategorizacija građevina proizlazi iz odredbi Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara (NN, br. 62/94 i 32/97). 

Uvjeti za zapošljavanje djelatnika za zaštitu od požara

Djelatnici službe za zaštitu od požara kod vlasnika, odnosno korisnika građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora razvrstanih u prvu i drugu kategoriju ugroženosti od požara, moraju imati završen najmanje preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine tehničkoga smjera te položen stručni ispit.

Djelatnici zaduženi za obavljanje poslova i unapređenje stanja zaštite od požara u vlasnika, odnosno korisnika građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelja zgrada razvrstanih u treću i četvrtu kategoriju ugroženosti od požara, moraju imati najmanje zvanje vatrogasca ili završeno srednjoškolsko obrazovanje u programu gimnazije ili srednjoškolsko strukovno obrazovanje u četverogodišnjemu trajanju te položen stručni ispit.

Stručni ispit za zaštitu od požara

Stručni ispit za obavljanje poslova zaštite od požara polaže se na način i prema programu određenu Pravilnikom o stručnim ispitima u području zaštite od požara (NN, br. 141/11; u nastavku teksta: Pravilnik o stručnim ispitima).

Stručni se ispit polaže pred ispitnim povjerenstvom Ministarstva unutarnjih poslova RH.

Razlikuju se dvije vrste stručnih ispita u području zaštite od požara kod poslodavca, i to:

• stručni ispit za djelatnike službe zaštite od požara te
• stručni ispit djelatnika zaduženog za obavljanje poslova zaštite od požara i unapređenje stanja zaštite od požara.

Prijaviti stručni ispit i pristupiti stručnom ispitu može samo kandidat koji ispunjava uvjete obrazovanja koje smo naveli.

Stručni se ispit polaže prema programu koji se nalazi u prilogu Pravilnika o stručnim ispitima.

Zahtjev za polaganje stručnog ispita podnosi se Ministarstvu unutarnjih poslova, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za inspekcijske poslove.

Taj se zahtjev podnosi preko pravne osobe kod koje je kandidat u radnom odnosu ili ga podnosi sam kandidat.

Ispitivanje uvjeta za pristupanje ispitu i polaganje

Ispitno povjerenstvo utvrđuje ispunjava li kandidat propisane uvjete za pristupanje polaganju stručnog ispita i donosi rješenje o tome.

Rješenjem kojim se zahtjev odobrava utvrđuju se mjesto i vrijeme polaganja stručnog ispita te obveza plaćanja troškova provedbe stručnog ispita.

Troškove provedbe stručnog ispita snosi pravna osoba preko koje je kandidat podnio zahtjev za polaganje stručnog ispita, odnosno kandidat ako je sam podnio zahtjev.

Kandidat je dužan potvrdu o uplati troškova provedbe stručnog ispita predočiti pri pristupanju ispitu.

Uspjeh kandidata na stručnom ispitu ocjenjuje se ocjenom „položio“, ili „nije položio“.

Kandidat koji na usmenom dijelu ispita bude ocijenjen ocjenom „nije položio“ iz najviše dvaju područja programa, može polagati popravni ispit iz tih područja u roku koji ne može biti kraći od mjesec dana ni duži od tri mjeseca od dana polaganja ispita.

Kandidat koji na usmenom dijelu ispita bude ocijenjen ocjenom „nije položio“ iz triju ili više područja, može ponovno polagati ispit u cijelosti u roku koji ne može biti kraći od tri mjeseca ni duži od šest mjeseci od dana polaganja ispita.

Kandidat koji ne položi popravni ispit može ponovno polagati ispit u cijelosti, ali ne prije isteka šest mjeseci od dana polaganja popravnog ispita.

Kandidatu koji je položio stručni ispit MUP RH izdaje i dostavlja potvrdu o položenome stručnom ispitu uz naznaku programa prema kojemu je ispit održan.

Ako je kandidat podnio zahtjev za polaganje stručnog ispita preko pravne osobe kod koje je u radnom odnosu, takva se potvrda dostavlja i toj pravnoj osobi.