Izmjene zakonskih i podzakonskih propisa zbog uvođenja eura ⇒

---

Uz donošenje Zakona o uvođenju eura, za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, potrebno je izmijeniti cijeli niz važećih zakonskih i podzakonskih propisa, koji sadržavaju značajniji broj odredbi povezanih s kunom.

Vlada RH uputila je u saborsku proceduru 65 zakonskih prijedloga vezanih uz uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj na prihvaćanje u jednom čitanju, a do kraja godine u postupak će ići njih još 20-ak, kroz redovitu saborsku proceduru, a posredno su također vezani za uvođenje eura.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Prilagodba zakona vezanih uz proces uvođenja eura

Ministarstvo financija

Iz djelokruga Ministarstva financija, uz izmjene zakona o porezu na dodanu vrijednost, riječ je o još 11 zakonskih prijedloga.

Primjerice, iz područja financijskog sustava, to su izmjene i dopune zakona o računovodstvu, zakona o elektroničnom novcu te zakona o platnom prometu, a donijet će se i novi zakon o provedbi uredbe o medaljama i žetonima koji nalikuju eurokovanicama.

Ministarstvo unutarnjih poslova

Iz područja Ministarstva unutarnjih poslova riječ je o 24 zakona, pri čemu se prijedlozi izmjena i dopuna između ostalog odnose na zakon o sigurnosti prometa na cestama, zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, o javnom okupljanju, o protuminskom djelovanju, o prijenosu i obradi podataka, o putnicima u zračnom prometu, zakon o prebivalištu, zakon o osobnoj iskaznici, itd.

Tu su i izmjene zakona o vatrogastvu, koji je u nadležnosti Hrvatske vatrogasne zajednice.

Ministarstvo pravosuđa i uprave

U nadležnosti Ministarstva pravosuđa i uprave je osam prijedloga zakonskih izmjena, između ostalog zakon o obveznim odnosima, o trgovačkim društvima, kazneni zakon, zakon o parničnom postupku, ovršni zakon, zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, itd.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike riječ je o izmjeni i dopuni jednog zakona, onog o upućivanju radnika i prekograničnoj provedbi odluke o novčanoj kazni, kojima je cilj omogućiti nesmetano i učinkovito postupanje svih tijela uključenih u postupanje i procesuiranje prekršaja utvrđenih zakonom, zbog čega je između ostalog potrebno iznose novčanih kazni izraženih u kunama preračunati u eure.

Ministarstvo kulture i medija

U nadležnosti Ministarstva kulture i medija nalazi se devet zakonskih prijedloga, koji se primjerice odnose na zakon o arhivskom gradivu i arhivima, zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, zakon o muzejima, zatim o Hrvatskoj radio televiziji, o audiovizualnim djelatnostima, medijima, elektroničkim medijima, itd.

Ministarstvo poljoprivrede

Dva su zakonska prijedloga u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, a odnose se na zakon o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori te onaj o Hrvatskoj agronomskoj komori (riječ je o tehničkim prilagodbama dijela odredbi vezanih za iskazivanje iznosa članarina).

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

Izmjena šest zakona odnosi se na Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, kao što su zakon o cestovnom prometu, zakon o pravima putnika u prijevozu autobusima, zakon o željeznici, zakon o cestama, itd.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

Tri zakonske izmjene su iz domene Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a odnose se na zakon o meterološkoj i hidrološkoj djelatnosti, zakon o mjeriteljstvu te zakon o nadzoru predmeta od plemenitih kovina (također je riječ o zamjenama vrijednosti iskazanih u kunama, u eure).

Izvor: vlada.gov.hr

Prestanak obveznog odnosa – raskid ugovora ⇒

---

Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) uređuju osnove obveznih odnosa, ugovorne i izvanugovorne obvezne odnose.

U poslovnoj praksi se najčešće sklapaju ugovori o kupoprodaji, ugovori o djelu, zakupu i najmu poslovnih prostora, o poslovnoj suradnji i drugi.

Obveznopravni odnosi mogu prestati ispunjenjem, nemogućnošću ispunjenja, raskidom, oprostom duga, prijebojem, otkazom, odustankom, protekom vremena, smrću dužnika ili vjerovnika, sjedinjenjem potraživanja i dugovanja, novacijom i pravnim propisom.

U dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili izjaviti da raskida ugovor (jednostrani raskid ugovora).

Raskid ugovora

Raskinuti (prekinuti) ugovor moguće je ako valjan ugovor još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen, a raskidom ugovora obje strane se oslobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, te su dužne vratiti ono što su na ime ispunjenja ugovora primile.

Rezultat raskida ugovora može biti sporazum ugovornih strana (sporazumni raskid) ili može biti utemeljen na zakonu (primjerice kad je ispunjenje obveze u roku bitan sastojak ugovora).

Raskid ugovora moguć je zbog promijenjenih okolnosti.

Ukoliko je zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ta ugovorna strana može tražiti da se ugovor izmijeni ili čak raskine.

U ovom slučaju ugovor se neće raskinuti ukoliko druga ugovorna strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene.

Kada je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Primjer: Izjava o jednostranom raskidu ugovora

 

_____________________ d.o.o.

____________________

43000 Bjelovar

 Obrt _______________

vlasnika ______________

adresa ________________

43000 Bjelovar 

U Bjelovaru, ___________________. 

 

Predmet:             raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora od __________. godine 

 

Poštovani,

vezano na Ugovor o zakupu poslovnog prostora od ___________. godine, ovim putem Vas obavještavamo da se

s danom _____________ godine raskida predmetni Ugovor, uz otkazni rok od trideset dana.

Naime, kako ste upoznati, sukladno članku _____. predmetnog ugovora, Ugovor je sklopljen na rok od dvije godine.

Ugovor se raskida iz razloga neispunjenja obveza s Vaše strane, a to je da od trenutka zaključenja Ugovora niste ispunili obvezu plaćanja mjesečne zakupnine za lipanj, srpanj i kolovoz ______. godine.

U međuvremenu smo Vas u više navrata upozorili na dospjele obveze i potrebu njihova podmirenja, a isto tako upućena Vam je i opomena pred utuženje, na što ste se sve oglušili.

Slijedom navedenog izvješćujemo Vas da se s danom ___________ godine raskida predmetni Ugovor o zakupu, a uz otkazni rok od trideset dana.

 

S poštovanjem,

Ugovorna kazna kao osiguranje potraživanja ⇒

---

Svaki poduzetnik stupa u ugovorne odnose s očekivanjem da druga strana ispuni svoju ugovornu obvezu. Radi osiguranja potraživanja u praksi se često u ugovoru kao garancija ispunjenja obveze druge ugovorne strane koriste sredstva osiguranja.

Ugovorna kazna

Jedan od načina osiguranja potraživanja u ugovoru jest i korištenje uglavka o ugovornoj kazni. Kada je ugovorena, obveza plaćanja ugovorne kazne tereti onu ugovornu stranu koja nije ispunila, ili je zakasnila s ispunjenjem, ili je neuredno ispunila svoju ugovornu obvezu, već prema uvjetima iz samog uglavka o ugovornoj kazni.

Ugovornu kaznu uređuje Zakon o obveznim odnosima (NN broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.). Ugovorna kazna se u praksi najčešće koristi kod ugovora o građenju pa je uređena i Posebnim uzancama o građenju (SL broj 18/1977., NN broj 53/1991.).

Iznos ugovorne kazne

Ako je za neki ugovor propisan obvezan oblik, onda i ugovorna kazna mora biti sastavljena u propisanom obliku za takav ugovor. Ugovorna kazna može biti ugovorena u ukupnom iznosu, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja, ili na neki drugi način.

Što se tiče visine ugovorne kazne koju treba ugovoriti, praksa ne daje jednoznačan odgovor. Ako se radi o ugovoru o građenju, ili ugovoru o izvođenju radova, visina ugovorne kazne najčešće se u praksi određuje u visini od 0,5 do 2 promila za svaki dan zakašnjenja.

Kod toga se donja ukupna vrijednost ugovorne kazne u odnosu na vrijednost ugovorenih radova najčešće određuje u visini 5%, ali se u praksi može ugovoriti i niža donja vrijednost ugovorne kazne. Što se tiče maksimalne visine ukupne ugovorne kazne u praksi, ona se najčešće određuje do 10% od ukupne vrijednosti ugovorenih radova.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Slučajevi ugovaranja

Kada je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze, ili ugovornu kaznu, pri čemu on gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne.

Kada je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ugovora, osim ako je to bila namjera ugovaratelja kad su kaznu ugovorili.

Ako je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, ili neurednog ispunjenja ugovora, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu, ali ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezin iznos premašuje visinu pretrpljene štete i kad nije pretrpio nikakvu štetu.

Kada je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

---

Primjer: Ugovor o edukaciji s uglavkom o ugovornoj kazni

____(naziv naručitelja/ime i prezime)____ iz _____(sjedište/prebivalište)______, OIB ________________, koje zastupa ____(ime i prezime/funkcija osobe koja zastupa naručitelja)______ (dalje u tekstu: Naručitelj)

i

____(ime i prezime autora/izvođača)_____ iz ______(prebivalište)_______, OIB ____________________

(dalje u tekstu: Autor/Izvođač)

sklapaju sljedeći

UGOVOR O EDUKACIJI 

Članak 1.

Ovim ugovorom Autor/Izvođač se obvezuje održati predavanje-edukaciju pod nazivom ___________________ za Naručitelja.

Predavanje će se održati dana _____________ u ________________.

Članak 2.

Autor/Izvođač je obvezan predati Naručitelju prezentaciju i materijale za edukaciju iz članka 1. ugovora najkasnije do _______________.

Članak 3.

Za obavljeno predavanje i izradu prezentacije i materijala Naručitelj se obvezuje Autoru/Izvođaču platiti naknadu u iznosu od _________________ kuna, na žiro račun broj _______________________________________ koji se vodi kod ______________________________ najkasnije do ___________________________.

Članak 4.

Za svaki dan zakašnjenja u predaji prezentacije i materijala iz članka 2., Autor/Izvođač je obvezan Naručitelju platiti ugovornu kaznu u visini od 0,5% iznosa naknade iz članka 3. ugovora.

Za svaki dan zakašnjenja u isplati naknade iz članka 3. ugovora, Naručitelj se obvezuje platiti Autoru/Izvođaču ugovornu kaznu u visini od 0,5% iznosa naknade iz članka 3. ugovora.

Visina ugovorne kazne iz stavka 1. i 2. ne može prijeći iznos od 4% ukupno ugovorene naknade iz članka 3. ugovora.

Članak 5.

Sve eventualne sporove po ovom Ugovoru, Naručitelj i Autor/Izvođač riješit će mirnim putem.

Ako rješenje spora mirnim putem nije moguće, za rješenje istog utvrđuju nadležnost stvarno nadležnog suda u ___________.

Članak 6.

Ovaj ugovor je sastavljen u 2 (slovima: dva) istovjetna primjerka, od kojih svakoj ugovornoj strani pripada po 1 (slovima: jedan) istovjetni primjerak.

U ______(mjesto)______, ____(datum)_____.

Naručitelj:                                                                                                    Autor/Izvođač:

 _____________________                                                                           ______________________

Odgovornost za štetu na radu ⇒

---

Prema definiciji iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11-Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO), šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprje­ča­va­nje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su:

• postojanje subjekata odgovornosti za štetu (štetnik i oštećeni) i sposobnost štetnika da odgovara za štetu,
• štetna radnja štetnika,
• šteta,
• uzročna veza između štetne radnje i štete (uzrok štete je štetna radnja, šteta je posljedica štetne radnje),
• protupravnost štetne radnje.

U nekim slučajevima postoje posebne pretpostavke za odgovornost za štetu (npr. krivnja i dr.).

Ovlaštena osoba za obavljanje poslova zaštite na radu iz čl. 82. Zakona o zaštiti na radu odgovara za štetu na radu i u vezi s radom koju uzrokuje poslodavcu, odnosno radniku, obavljanjem poslova zaštite na radu, ako ne postupa sukladno zakonskim odredbama.

Odgovornost poslodavca za štetu na radu

Poslodavac za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući za njega poslove i za koju se smatra da potječe od rada, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. Zakona o zaštiti na radu).

Objektivna odgovornost je takva odgovornost za štetu za čiji se nastanak ne zahtijeva krivnja štetnika, u ovom slučaju poslodavca, nego poslodavac odgovora temeljem same činjenice da je došlo do štete na radu.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Oslobođenje od odgovornosti

Ipak, ove odgovornosti poslodavac se može osloboditi, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala: 

– zbog više sile;

– namjerom, ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Odgovornost ovlaštene osobe za štetu na radu

Ovlaštena osoba za obavljanje poslova zaštite na radu iz čl. 82. Zakona o zaštiti na radu odgovara za štetu na radu i u vezi s radom koju uzrokuje poslodavcu, odnosno radniku, obavljanjem poslova zaštite na radu, ako ne postupa sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu i drugih propisa.

Na utvrđivanje odgovornosti za štetu ovlaštene osobe primjenjuju se odredbe ZOO-a. 

Ugovor o djelu – primjer ugovora, prava i obveze ⇒

---

Što je ugovor o djelu?

Pojam, sadržaj i drugi bitni elementi ugovora o djelu uređeni su u člancima 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima.

Tim zakonom ugovor o djelu je definiran kao ugovor kojim se izvođač djela obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje nekog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje za to platiti mu naknadu.

Naručitelj posla

Naručitelj posla ima pravo nadzora nad obavljanjem posla od strane izvođača i može mu davati upute kad to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti.

Obveza izvođača

Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

Dužan ga je izvršiti za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove.

Ako iz ugovora ili naravi posla ne proizlazi što drugo, izvođač nije dužan posao obaviti osobno, ali odgovara naručitelju za izvršenje posla.

Izvođač odgovara za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

Za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi se suradnici mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču.

Ugovor o djelu se zaključuje za izvršenje poslova koji nisu predmet djelatnosti naručitelja, a ugovor o radu se zaključuje za obavljanje rada iz djelatnosti poslodavca.

Raskid ugovora

Prema Zakonu o obveznim odnosima, ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvo­đača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama.

Ako izvođač do isteka toga roka ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Kada je izvršenje djela u određenom roku bitan sastojak ugovora, a izvođač je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očito da ga neće završiti u roku, naručitelj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

On to pravo ima i onda kad rok nije bitan sastojak ugovora, ako zbog takva zakašnjenja naručitelj očito ne bi imao interes za ispunjenje ugovora.

---

Sve naše NOVOSTI pogledajte OVDJE

---

Pregled djela i nedostaci

Naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen.

Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

Kada bi se kasnije pokazao neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja, s time da se istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj više ne može pozvati na nedostatke.

Ugovor o djelu i ugovor o radu

Ugovor o djelu i ugovor o radu uređuju različiti zakoni, Zakon o obveznim odnosima i Zakon o radu.

Ugovor o djelu se zaključuje za izvršenje poslova koji nisu predmet djelatnosti naručitelja, a ugovor o radu se zaključuje za obavljanje rada iz djelatnosti poslodavca.

Kod ugovora o djelu naručitelj ima samo pravo nadzora nad radom izvođača, a kod ugovora o radu radnik mora raditi po uputama poslodavca.

Osim toga, kod ugovora o djelu izvođač radi sa vlastitim sredstvima rada, a kod ugovora o radu radnik radi sredstvima rada u vlasništvu poslodavca.

Ovo su neki od kriterija za razlikovanje ovih ugovora.

Stav je inspekcije rada da se za poslove vozača, čišćenja, pravnika, knjigovođe i sl. mora sklopiti ugovor o radu.

---

Sve naše NOVOSTI pogledajte OVDJE

---

Primjer: Ugovor o djelu

_____(naziv)_______ iz ____(mjesto)______, ______(ulica i kbr)_____, zastupano po

(ime i prezime osobe ovlaštene za zastupanje naručitelja)     (naručitelj)

i

           (ime i prezime/naziv izvođača) iz _____(mjesto)_____, _______(ulica i kbr)_______    (izvođač)

 

UGOVOR O DJELU 

Članak 1. 

Izvođač se obvezuje naručitelju izvršiti ____(opis radova)____________ radove u prostoru sjedišta naručitelja na adresi _______(mjesto)______, _____(ulica i kbr)______, najkasnije do ___(datum)____.

Za izvršene radove naručitelj se obvezuje izvođaču isplatiti naknadu u iznosu od ___(iznos naknade)______ kuna, najkasnije do _____(datum)______ na žiro-račun izvođača broj ____(broj žiro-računa)____________-__(datum)_______ koji se vodi kod _____(naziv)_____banke.

Članak 2.

Naručitelj ima pravo nadzora nad izvršenjem posla (djela) iz članka 1. ugovora.

Članak 3.

Izvođač se obvezuje radove izvršiti uz povećanju pažnju i sukladno pravilima struke. 

Članak 4. 

Na odnose naručitelja i izvođača koji nisu uređeni ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

Članak 5.

Ovaj Ugovor sastavljen je u dva primjerka, od kojih svakoj ugovornoj strani pripada po jedan.

Zaključeno u ______(mjesto)______ dana ______(datum)_____.

Naručitelj                                                                                                   Izvođač

______(potpis)___________                                                            ______(potpis)__________

Naknada štete iz radnog odnosa ⇒

---

Naknada štete

Naknada štete iz radnih odnosa uređena je u više zakona. Osim Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17 i 98/19), institut naknade štete iz radnih odnosa podredno je uređen u Zakonu o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO), u kojem se definiraju temeljni pojmovi štete i štetne radnje te u Zakonu o zaštiti na radu (NN, br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18).

Odgovornost poslodavca za štetu

Zakonom u radu je u čl. 111. određeno kako u slučaju da radnik pretrpi štetu na radu, ili u vezi s radom, poslodavac mora radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, odnosno prema odredbama ZOO-a.

Ovo pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

Osim za štetu koju bi pretrpio njegov radnik, poslodavac sukladno čl. 51. Zakona o radu odgovara i za štetu koju bi na radu, ili u vezi s radom kod njega pretrpio i ustupljeni radnik.

Opća pravila o odgovornosti za štetu sadržana su u odredbama ZOO-a. Koje će se odredbe ZOO-a primijeniti na konkretni slučaj nastanka štete iz radnog odnosa ovisi o tome je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja, ili kao posljedica djelovanja opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti.

Odredbe ZOO-a o šteti

Iz odredbi ZOO-a proizlazi kako se odgovornost poslodavca za štetu na radu, ili u vezi s radom može temeljiti na presumiranoj (pretpostavljenoj) krivnji ili na objektivnom kriteriju uzročnosti.

U slučaju da poslodavac odgovara prema kriteriju krivnje, on odgovara po predmnijevanoj (presumiranoj) krivnji iz čl. 1045. st.1.i 2. ZOO-a.

Ovom odredbom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan istu naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Iz odredbe čl. 1049. ZOO-a proizlazi kako krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno, ili nepažnjom.

Poslodavac će morati dokazati da je šteta koju je radnik pretrpio na radu ili u vezi s radom nastala bez njegove krivnje.

Pri tom poslodavac mora dokazati da nije kriv za najblaži oblik krivnje, običnu nepažnju.

Druge (više) stupnjeve krivnje na strani poslodavca, odnosno krajnju nepažnju, ili namjeru, mora dokazati radnik.

Krajnja nepažnja podrazumijeva krajnje nepažljivo ponašanje poslodavca, odnosno takvo ponašanje po kojem se ne bi ponašao nijedan prosječno pažljiv poslodavac.

Namjera je najteži oblik krivnje, a određuje se subjektivno.

Ona kod poslodavca postoji kad je on svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, tj. kad svjesno želi uzrok i štetnu posljedicu.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Šteta na radu

Pod štetom na radu podrazumijevamo štetu koju je radnik pretrpio kod poslodavca za vrijeme dok je obavljao poslove i radne zadatke iz ugovora o radu, odnosno druge poslove koji se izvršavaju u interesu poslodavca, bilo da su se poslovi i radni zadaci obavljali u poslovnom prostoru poslodavca, ili izvan njegova sjedišta.

Osim toga, štetom na radu smatra se i šteta koja se dogodila za vrijeme odmora tijekom rada, osim ako je radnik odmor koristio na neuobičajen način.

Poslodavac, međutim, neće odgovarati za štetu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove bez naloga poslodavca i koji nisu dio njegovih obveza iz ugovora o radu, odnosno dio radnog procesa.

Šteta u vezi s radom

Poslodavac odgovara i za štetu nastalu u vezi s radom ako su ispunjeni potrebni preduvjeti.

Općenito se pod štetom u vezi s radom podrazumijeva šteta koja je nastala u okviru onih aktivnosti radnika koje su u najužoj funkcionalnoj vezi s obavljanjem poslova i zadataka iz ugovora o radu.

Ovo podrazumijeva i poslove te zadatke koje radnik obavlja izvan propisanog radnog vremena i izvan poslova iz ugovora o radu, ali koji se po nalogu poslodavca obavljaju u sklopu radnih aktivnosti vezanih uz ove poslove.

Neki karakteristični slučajevi štete u vezi s radom razvili su se kroz sudsku praksu.

Šteta za vrijeme službenog puta

Poslodavac odgovara za štetu koju bi radnik pretrpio na službenom putu samo ako postoji propust poslodavca u organizaciji puta i zaštite na radu.

Šteta nastala za vrijeme puta od mjesta rada do mjesta prebivališta

Poslodavac ne odgovara za štetu koju radnik pretrpi na putu od mjesta rada do mjesta prebivališta, jer nije nastala na radu i nije u vezi s radom.

Poslodavac će odgovarati radniku za štetu koju je pretrpio prilikom dolaska na posao i odlaska s posla, samo ako postoji uzročna veza iz koje proizlazi da se radi o šteti nastaloj na radu, ili u vezi s radom.

Naknada štete kod sudskog raskida ugovora o radu

U slučaju iz čl. 125. Zakona o radu, kod sudskog raskida ugovora o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu

Radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno, ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je tu štetu naknaditi poslodavcu.

Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao.

Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, za štetu odgovaraju solidarno.

U slučaju da bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, može se unaprijed za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete.

Štetne radnje i naknade mogu se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom veća od utvrđenog iznosa naknade, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno pretrpljene i utvrđene štete.

Regresna odgovornost radnika

Radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je u međuvremenu naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

Sukladno čl. 110. Zakona o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi uvjeti i način smanjenja ili oslobađanja radnika od dužnosti naknade štete.

Drugi slučajevi naknade štete poslodavcu

Zakonom o radu predviđeni su posebni slučajevi naknade štete koju radnik mora naknaditi poslodavcu.

Tako u slučaju povrede zakonske zabrane natjecanja iz čl. 101. Zakona o radu, poslodavac može od radnika tražiti naknadu štete.

Isti je slučaj i sa ugovornom zabranom natjecanja iz čl. 106. istog zakona.

Naknada štete zbog nezakonitog štrajka ili isključenja s rada

Sukladno zakonskim odredbama, poslodavac može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i poduzet u skladu sa zakonskim odredbama.

S druge strane, isto tako i sindikat može zahtijevati naknadu štete koju su on ili radnici pretrpjeli zbog isključenja s rada koje nije organizirano i poduzeto u skladu s odredbama zakona.

Sklapanje predugovora u praksi ⇒

---

Prema definiciji iz čl. 268. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

Institut predugovora se obično u poslovnoj praksi koristi kada ugovorne strane žele sklopiti ugovor, ali im iz nekog razloga ne odgovara da to bude odmah, nego tek nakon proteka određenog vremena.

Zakonom o obveznim odnosima je predviđeno kako predugovor obvezuje samo ako sadrži bitne sastojke ugovora. Ako se na primjer radi o ugovoru o kupoprodaji nekretnine, predugovor mora sadržavati podatke o ugovornim stranama, predmetu ugovora (oznaka nekretnine) i cijeni.

Kupoprodaja nekretnina

Predugovor se često u praksi koristi kod kupoprodaje nekretnina.

U takvim se slučajevima obično predugovor sklapa jer kupac ne može odmah osigurati sredstva za kupnju nekretnine, nego tek nakon što mu banka odobri kredit, ali se želi osigurati da prodavatelj u određenom vremenskom roku koji je kupcu temeljem predugovora na raspolaganju za osiguranje kreditnog zaduženja kod banke predmetnu nekretninu ne proda drugome kupcu.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Zakonski propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora.

To bi značilo kako kod sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnine, taj predugovor obavezno morao biti sklopljen u pisanom obliku i solemniziran kod javnog bilježnika, jer takav oblik sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine pretpostavlja poseban propis, odnosno Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Sklapanje glavnog ugovora 

Predugovor ne mora sadržavati rok za sklapanje glavnog ugovora, ali se preporučuje ugovornim stranama da radi izbjegavanja kasnijih nesporazuma u predugovor unesu rok za sklapanje glavnog ugovora.

U slučaju kada nakon sklapanja predugovora jedna od ugovornih strana odbija sklopiti glavni ugovor, druga ugovorna strana se može zahtjevom obratiti sudu koji će odrediti rok u kojem se strana koja odbija sklopiti glavni ugovor to mora učiniti.

Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok u ugovoru nije predviđen, onda od dana kada je prema prirodi i okolnostima posla ugovor trebao biti sklopljen.

Zakonom o obveznim odnosima je predviđena situacija kada predugovor neće obvezivati, a to su slučajevi ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

Radi se o primjeni pravila iz Zakona o obveznim odnosima o pravu na raskid ugovora radi promijenjenih okolnosti.

O raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti pročitajte više u tekstu: Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Oblik punomoći kao ovlaštenje za zastupanje ⇒

---

Zakonom o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: Zakon) propisana su pravila koja se odnose na davanje punomoći.

Sklapanje ugovora putem punomoći

U poslovnoj praksi često se događa da određene pravne radnje, uključujući i sklapanje ugovora, osoba koja je ovlaštena za zastupanje neke pravne osobe, ili poduzetnika, povjeri davanjem punomoći nekoj drugoj fizičkoj osobi.

U ovom slučaju se ovlaštenje za sklapanje pravnog posla, uključujući i sklapanje ugovora, temelji na očitovanju volje osobe koja je inače ovlaštena za zastupanje, odnosno temelji se na punomoći.

Ugovor kojeg je punomoćnik sklopio u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja određenih punomoći obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

Punomoćnik mora obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

U slučaju da zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje.

Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno.

Pri tome treba istaknuti kako je Zakonom određeno da ovo odobrenje ima povratni učinak, osim ako ugovorne strane u samom ugovoru nisu odredile drukčije.

Međutim, ako druga ugovorna strana nije znala niti morala znati za preko­račenje ovlaštenja, može odmah nakon saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru očituje, izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom.

Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja.

Sklapanje ugovora od strane neovlaštene osobe

Zakonom je propisano kako ugovor kojeg je neka osoba sklopila kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

Pri tome, strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor.

Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

Ugovorna strana s kojom je ugovor sklopljen koja u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora, može u tom slučaju od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete.

Punomoć je, znači, ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoći­telj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Postojanje i opseg punomoći nezavisni su od pravnog odnosa temeljem kojega je punomoć dana. Opunomoćenik može biti fizička i pravna osoba (npr. odvjetnički ured, računovodstveni ured). 

Davanje i obvezatan oblik punomoći

Ako je zakonom za neki ugovor propisan obvezatni oblik, u tom obliku mora biti sastavljena i punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.

Tako npr. kako ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti sklopljen u obliku javnobilježničke isprave, tako i punomoć za njegovo sklapanje mora biti sklopljena u istom obliku.

U svakom slučaju punomoć bi trebala biti u pisanom obliku iz razloga pravne sigurnosti opunomoćitelja, punomoćnika, ali i trećih osoba koje mogu tražiti da im se opunomoćitelj legitimira s pisanom punomoći, koja, podsjećamo, svakako mora biti sastavljena u obliku propisanom za određeni posao, ako je tako predviđeno propisima.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Opseg ovlaštenja iz punomoći

Zakonom je propisano kako opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

Pri tome, opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje.

S druge strane, posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on spada, putem specijalne punomoći.

Zakonom je izričito određeno kako opunomoćenik ne može bez posebnog ovlaštenja za sva­ki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, a ni odreći se nekog prava bez naknade.

Mogućnost opoziva i sužavanja punomoći

Opunomoćitelj može po svojoj volji suziti, ili opozvati punomoć, čak i ako se ugovorom odrekao toga prava.

Pri tome se opoziv i sužavanje svake punomoći može učiniti u bilo kojem obliku.

Ako je opozivom ili sužavanjem punomoći povrijeđen ugovor o nalogu ili ugovor o djelu ili neki drugi ugovor, opuno­mo­ćenik ima pravo na naknadu time nastale štete.

Međutim, opoziv punomoći te njezino sužavanje nema učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom, ili obavila drugi pravni posao, a nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, odnosno sužena.

U tom slučaju opunomoćitelj ima pravo zahtijevati od opunomoćenika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, osim kad opunomoćenik nije znao ni morao znati za opoziv, odnosno sužavanje punomoći. Isto vrijedi i u ostalim slučajevima prestanka punomoći.

Drugi slučajevi prestanka punomoći

Punomoć prestaje prestankom pravne osobe kao opuno­mo­ćenika ako zakonom nije drukčije određeno.

Osim toga, punomoć prestaje smrću opunomoćenika.

Također, punomoć prestaje prestankom pravne osobe, odnosno smrću osobe koja ju je dala, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljednike ili ako punomoć vrijedi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na pravnu narav posla.

U praksi se punomoć javlja u različitim oblicima.

---

Ono što je važno prilikom sastavljanja punomoći jest da ona sadrži barem sljedeće elemente:

• ime, prezime, OIB, prebivalište fizičke osobe opunomoćitelja i/ili opunomoćenika,
• naziv, OIB, sjedište pravne osobe opunomoćitelja i/ili opunomoćenika,
• vrstu posla za koju je punomoć dana (npr. sklapanje ugovora o kupoprodaji),
• bitne elemente pravnog posla za koji se punomoć daje (npr. kod ugovora o kupoprodaji to je predmet ugovora, cijena, rok isporuke i sl.),
• do kada punomoć vrijedi.

---

Punomoć može sadržavati i druge potrebne elemente.

Primjer: Punomoć

P U N O M O Ć

Ja (ime i prezime), OIB ____________ iz (adresa prebivališta), dajem punomoć svojoj kćerci (ime i prezime), OIB _____________ iz (adresa prebivališta) da u moje ime i za moj račun:

– (precizno navesti predmet punomoći): ___

Ova punomoć se ne može prenijeti na drugu osobu.

(Alternativno: Suglasan sam da u slučaju njegove spriječenosti opunomoćenika za izvršenje predmetnog posla iz ove punomoći mijenja osoba koju on sam odredi).

Ova punomoć vrijedi do (navesti datum).

(Alternativno: Ova punomoć daje se bez ograničenja vremenskog roka).

U (navesti mjesto i datum davanja punomoći)

Opunomoćitelj
(ime i prezime)

---

Kako smo naveli, postoje i drugi oblici punomoći pa tako npr. odvjetnici koriste određen oblik punomoći, a i javna te upravna tijela često objavljuju na mrežnim stranicama svoje oblike punomoći za pojedine poslove.

Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ⇒

---

U zadnjih nekoliko mjeseci, nakon proglašenja epidemije bolesti COVID-19 u praksi se često primjenjuje institut raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Ova mogućnost predviđena je Zakonom o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO) u situacijama kada je izvršenje ugovora jednoj od ugovornih strana postalo otežano. Pravna pravila o izmjeni ili raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti nalaze se u odredbama čl. 369. – 372. ZOO.

Za primjenu zakonske odredbe o izmjeni ili raskidu ugovora zbog promjenjenih okolnosti, potrebno je kumulativno ostvarenje sljedećih pretpostavki:

• mora se raditi o izvanrednim okolnostima;
• izvanredne okolnosti moraju nastati nakon sklapanja ugovora;
• izvanredne okolnosti se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora;
• radi nastanka izvanrednih okolnosti ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo je pretjerano otežano, ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak.

Odredbe ZOO-a ne određuju koje su to izvanredne okolnosti koje predstavljaju temelj za izmjenu, ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Tako se u praksi može raditi o prirodnim događajima (npr. potres, poplava), o političkim i društvenim promjenama, o upravnim ili drugim mjerama javne vlasti (npr. uvođenje posebnih, izvanrednih mjera), o ekonomskim pojavama i sl., koje nisu postojale u vrijeme sklapanja ugovora.

Dvije mogućnosti

Ugovorna strana na koju negativno utječu promijenjene okolnosti nakon sklapanja ugovora ima dvije mogućnosti. S jedne strane ona može drugoj ugovornoj strani predložiti izmjenu ugovora. S druge strane, može obavijestiti drugu ugovornu stranu o pokretanju postupka za ostvarivanje prava na raskid ugovora radi promijenjenih okolnosti tužbom na nadležnom sudu.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Izmjena ili raskid ugovora

ZOO-om je određeno kako izmjenu ili raskid ugovora radi promijenjenih okolnosti ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti, ili ih je mogla izbjeći, ili savladati. Osim toga, ugovorna strana koja traži izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze, odnosno nakon što dođe u zakašnjenje. Sukladno ZOO-u, u slučaju kada jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi, ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene.

U slučaju raskida ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog raskida. Pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora, ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.

---

„Članak __

Kupac i Prodavatelj suglasno utvrđuju kako se odriču prava na pozivanje na promijenjenje okolnosti uslijed epidemije bolesti COVID-19, kao razloga za raskid ugovora sukladno članku 369. Zakona o obveznim odnosima“.

---

ZOO-om je određeno kako je strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu, ili raskid ugovora dužna o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile. Ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen. Sukladno ZOO-u, ugovorne strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako je to u opreci s nače­lom savjesnosti i poštenja.

Prijeboj ili kompenzacija ⇒

---

Prijeboj ili kompenzacija

Prema Zakonu o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11-Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: Zakon), prijeboj, ili kompenzacija je jedan od načina prestanka međusobnih obveza vjerovnika i dužnika.

Uvjeti za provođenje prijeboja između dužnika i vjerovnika su sljedeći:

• obje tražbine moraju glasiti na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće;
• obje tražbine moraju biti dospjele.

Treba istaknuti kako prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.

---

Primjer: Izjava o prijeboju

Trgovačko društvo EEE d.o.o. Rijeka, Nova cesta 11c, OIB 51115666655, koje zastupa direktor Ivo Ivić, temeljem članka 196. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), daje trgovačkom društvu GGG d.o.o. Osijek, Slavonska avenija 3e, sljedeću

IZJAVU O PRIJEBOJU (KOMPENZACIJI) br. 10/2019

1. Dužnik EEE d.o.o. Rijeka duguje vjerovniku GGG d.o.o. Osijek iznos od 17.000,00 (slovima: sedamnaesttisuća) kuna temeljem računa broj: 10/2019, s dospijećem 15. studenog 2019.

2. Vjerovnik EEE d.o.o. Rijeka potražuje od dužnika GGG d.o.o. Osijek iznos od 17.000,00 (slovima: sedmanesttisuća) kuna temeljem računa broj: 21/19, s dospijećem 13. studenog 2019.

3. Nastavno na okolnost da su se sukladno članku 195. Zakona o obveznim odnosima stekli uvjeti za prijeboj međusobnih tražbina, trgovačko društvo EEE d.o.o. Rijeka ovom Izjavom o prijeboju (kompenzaciji) izvršava prijeboj međusobnih tražbina sa trgovačkim društvom GGG d.o.o. Osijek.

4. Na međusobnim tražbinama iz ove Izjave o prijeboju (kompenzaciji) izvršava se prijeboj s danom 22. studenim 2019. te iste tražbine s tim danom prestaju.

Rijeka, 21. studenog 2019.

EEE d.o.o.

                                                                                                                                                    Direktor

                                                                                                                                                    Ivo Ivić

                                                                                                                                          ______________

---

Učinak prijeboja

Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

Sukladno čl. 197. Zakona o obveznim odnosima, dužnik ne može prebiti ono što duguje vjerovniku s onim što vjerovnik duguje njegovu jamcu.

Međutim, jamac može prebiti dužnikove obveze prema vjerovniku s dužnikovom tražbinom prema vjerovniku.

S druge strane, onaj tko je dao svoju stvar u zalog za tuđu obvezu, može zahtijevati od vjerovnika da mu vrati založenu stvar kad se udovolji pretpostavkama za prestanak te obveze prijebojem te kad vjerovnik propusti svojom krivnjom obaviti prijeboj.

---

Najnovije objave u našim NOVOSTIMA pratite »OVDJE!«

---

Kada se radi o prijeboju zastarjele tražbine, Zakonom je određeno kako se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja.

U slučaju da su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

Dužnik ustupljene tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju.

Međutim, on mu može prebiti i one svoje tražbine prema ustupitelju koje je stekao prije obavijesti o ustupu, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kad je obaviješten o ustupu, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljene tražbine ili u isto vrijeme.

Dužnik koji je bez ograde izjavio primatelju da pristaje na ustup ne može mu više prebiti nikakve svoje tražbine prema ustupitelju.

U slučaju da je ustupljena tražbina upisana u javne knjige, dužnik može učiniti prijeboj primatelju samo ako je njegova tražbina upisana kod ustupljene tražbine ili ako je primatelj obaviješten prilikom ustupanja o postojanju te tražbine.

Zakonom su u čl. 200. određeni slučajevi kada je prijeboj isključen.

Tako ne može prestati prijebojem:

• tražbina koja se ne može zaplijeniti;
• tražbina stvari, ili vrijednosti koje su dužniku bile dane na čuvanje ili posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao;
• tražbina nastala namjernim prouzročenjem štete;
• tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti;
• tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.

Treba istaknuti kako dužnik ne može obaviti prijeboj ako je njegova tražbina dospjela tek pošto je netko treći stavio zabranu na vjerovnikovu tražbinu prema njemu.

U slučajevima kada između dviju osoba postoji više obveza koje mogu prestati prijebojem, prijeboj će se obaviti po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja.

Prijeboj (kompenzacija) je obračunsko plaćanje, koje doduše nije izrijekom navedeno u čl. 15. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN, br. 68/18), ali spada u druge oblike obračunskih plaćanja koje navodi taj zakon.

To znači kako je provedba prijeboja kao načina obračunskog plaćanja zabranjena za dužnika u slučaju blokade njegovog računa.